Barbyjanina podrška za početak školske godine

blog-image

Draga deco, dragi naši drugari, dragi barbijanini fanovi, stigli smo do kraja raspusta. Za većinu vas danas počinje jedan novi, nešto drugačiji period škola. Ne zna se ko je više uzbuđen, roditelji ili deca?! Odmor je svima prijao, ali vreme je da se vratimo u „normalno“ stanje. Nekima to baš teško pada.

Neki se raduju, a neki baš i ne. Da svima bude jasno, niko ne voli samo da uči, da ima puno obaveza i da radi ono što mu drugi kažu. To važi za decu kao i za odrasle. Nemojte misliti da oni koji kažu da jedva čekaju školu da „obožavaju“ da uče. Nije tačno. Ti koji vole školu našli su njenu lepšu, pozitivnu stranu, pa im učenje zato ne pada teško. Kada to shvatite biće vam mnogo lakše i interesantnije u školskim klupama. Hajde da vam pomognemo malo.

U školi je super druženje sa drugarima. Imate iste zadatke, iste domaće, razmenjujete iskustva, zajedno doživljavate stvari, lepe i ružne. Učionica je drugo mesto gde najviše boravite. Škola je zadužena za vaše obrazovanje i to treba tako da gledate. U školi se nudi osnovi program koji svi treba nekako da savladaju. Ali ta škola nije samo škola za srpski (ili neki drugi maternji jezik), matematiku, prirodu, likovno itd… u školi se učite životnim veštinama. To je zanimljivi deo škole. Kako naći pravog priljatelja? Kako održati reč? Kako sačuvati tajnu? Kako pomoći drugaru? Šta je in? Šta je out? U školi se zapravo najviše uči na malom i velikom odmoru. To je vaša prava škola.

Škola je mesto okupljaljanja, može se čak reći i „mini“ posao. Ustajete, odlazite, odrađujete, vraćate se. Isto kao i vaši roditelji. Vi sa par priljatelja koja ste odabrali polako odrastate i prelazite iz razreda u razred, iz dečijeg u tinejdž-doba.

Verujem da su mnogi od vas milion puta pomislili: „Šta će meni ovo u životu?“, „ovo mi nikada neće trebati!“. To isto pitanje postavljate u osnovnoj, srednjoj školi, pa čak i na fakultetu. Osnovna škola je tu za osnovno obrazovanje; u srednjoj školi se već malo usmeravate, dok na fakultetu učite samo ono što vam treba za profesiju koju ste izabrali.

Srpski nam treba da znamo da pišemo i da pročitamo neku lepu knjigu, ali i da ukucamo nešto na Jutjubu ili da pročitamo pravila neke igrice. Matematika je tu da naučimo brojimo. To je veoma važno za kupovinu. Biologija nas uči da znamo koja buba ujeda, a koja biljka je lekovita. Geografija je tu da znamo gde da idemo na more, i gde je najbliži akvapark. Vi svaki dan koristite sve ono što učite u školi a da niste ni svesni toga.

Zato prvi dan glavu gore, i pravac škola! Kako će vam biti u školi, to zavisi, u najvećoj meri upravo od vas. Vi probajte da date sve od sebe da vam u školi bude lepo. Nisu uvek ocene merilo znanja. Nećete svi biti matematičari, ili ekonomisti da morate da imate sve petice iz matematike, niti ćete svi biti sportisti i biti prvi na trkama. Među vama su i umetnici i balerine, električari, lekari, pravnici, učiteljice, arhitekte, prodavačice, frizerke itd. Svako je za nešto drugo stvoren i to nemojte zaboraviti.

Često se dešava da se u razredu učenici međusobno takmiče. U mlađim razredima po znanju, kasnije po imanju, a pri kraju po bezobrazluku. To je u redu sve dok ne izmakne kontroli. Tada kreću suze, nezadovljstvo, ljutnja prema učiteljici/nastavniku zbog poena za pet minus ili četvorku. Ljubomorno se gledaju drugovi koji su dobro, a sa blagim prezirom oni koji su lošije prošli. Prave se „bande“; ko se skim druži, ko je u čijoj grupi. Javljaju se negativni osećaji prema drugarima.

Deco, u školi imaju svi isto gradivo. Kako to neko savladava je njegova lična stvar. Rezultat toga treba da podeli pre svega sa roditeljima. Zbog toga, nemojte drugare da birate po ocenama, birajte ih po vrlinama.




Komentari 3 komentara

Ostavite odgovor Vanja Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *